U zbirci kratkih interaktivnih priča Džepne priče Igor Kolarov, pisac za decu i mlade, na šaljiv način poziva dete-čitaoca da učestvuje u stvaralačkoj igri tako što će dopuniti rečenice, početak, sredinu ili kraj priče, imenovati junake, smisliti repliku koju izgovara neki lik ili od zadatih reči napisati svoju priču. Direktnim obraćanjem dete se poziva da bude savetnik, pomoćnik, autor ili junak priče koju je narator započeo.
Tako se hijerarhija pisac – pripovedač – glavni lik – sporedni likovi – čitalac narušava stalnom zamenljivošću njihovih uloga. Sam tekst je predmet igre (metatekst), priče se antropomorfizuju i opredmećuju („Slobodno uđi u krezubu priču!“), a nonsens, paradoks, alogizam, poigravanje jezikom (npr. sa bukvalnim i prenesenim značenjem frazeologizma) glavne su osobine stila. U humornog „testiranja“, kojim se postavljaju ozbiljna i šaljiva pitanja i nude izmešani ozbiljni i šaljivi/alogični odgovori, dete se upućuje da istraži činjenice iz istorije, geografije ili opšte kulture ili da, recimo, napiše šta je to ljubav.
Ovakvim konceptom, svojom otvorenošću i igrivošću Džepne priče podstiču kreativnost i maštu deteta, a u podučavanju putem igre skriva se njihova didaktičnost. Kao takve, pogodne su za kreativni rad sa decom mlađeg školskog uzrasta i mogu se obrađivati (dopunjavati) u nastavi ili na časovima kreativnog pisanja. U praksi se ispostavilo da deca lako prihvataju ono što je pisac za njih započeo, da razumeju humor, paradokse i alogične spojeve, koje onda i sama stvaraju.
„Gustav, taj Gustav“
(dopuni priču i sanjaj sibirskog papagaja)
„Gustav laže.
On mnogo laže. On je najveći lažljivac u gradu. Zapravo, u vasioni.
On kaže:
Ja sam snažniji od _______. Jednom rukom mogu da podignem nosoroga koji je pre toga progutao automobil, žirafu i 2000 čokolada.
Ja sam brži od ________. Toliko brzo trčim, da uvek prestignem samog sebe nekoliko puta. Aha.
Ja sam pametniji od ________. Ja znam sve. Pa kad mi dosadi da znam sve, ja onda izmislim nešto novo i odmah naučim i to. Da.
Ja sam lepši od _______. Toliko sam lep, da sve devojčice smesta padnu u nevest kada ih nešto pitam.
Taj Gustav mnogo laže.
Ne treba mu verovati.
A ti? Kada se poslednji put desilo da nešto slažeš, i šta?
Odgovor:__________________________________
__________________________________________
__________________________________________.
Zaista?
E, pa pozdravio te Gustav!“
