Den lilla farbrorn med det långa skägget
Najduža brada na svetu jednog dedice u priči finske autorke Kristel Rens, predstavlja glavni motiv slikovnice koja govori o toleranciji, kompromisu i rešavanju problema na najbolji mogući način. U njoj dedicina veoma dugačka brada, na koju je dedica vrlo ponosan, krije razne zagubljene predmete, stvara probleme njemu i njegovoj bakici i dovodi ih u mnoge smešne situacije. Deca – slušaoci i čitaoci ove priče, koja počinje kao što počinju bajke: „Bio jednom…“, domaštavaju šta bi se sve moglo naći u jednoj takvoj bradi. Bakicino rešenje za probleme s bradom ne samo što je mudro i neobično već izaziva i pravo čitalačko zadovoljstvo jer govori i o velikoj dobroti i ljubavi u odnosu junaka ove slikovnice.
Kristel Rens (1960) je i napisala i ilustrovala „Dedicu s dugom bradom“. Njeni crteži i stripovski oblačići, u kojima reči likova prate i dočaravaju narativni tok, decu posebno privlače i zabavaljaju.
Slikovnica je namenjena uzrastu od četiri do sedam godina i podstiče roditelje da sa decom porazgovaraju o važnosti tolerancije i međusobnog razumevanja.
Bio jednom jedan dedica. Izgledao je uglavnom kao sve dedice, dakle, sasvim obično. I, kao neke dedice, i ovaj je imao bradu. Ali, ovde je prestajala sličnost s drugim bradatim dedicama, jer brada ovog dedice nije bila obična.
