Žižne tačke romana Brat čine tema rekonstrukcije porodične istorije, kojom Albahari ostvaruje tematsku srodnost sa ranijim romanima – Cink, Mamac, Gec i Majer – i tema transrodnosti kao aktuelnog društvenog pitanja.
Sadržaj romana mogao bi se svesti na susret dvojice braće, Filipa i Roberta, u jednoj beogradskoj kafani, od kojih je jedan transrodna osoba koja to otkriva ne samo bratu, već i prisutnim gostima kafane. Pojava muškarca preodenutog u žensku garderobu izaziva reakciju pijanih gostiju koja za posledicu ima smrt tek otkrivenog brata/sestre glavnog junaka romana.
Prvi deo romana predočava narušenu ravnotežu unutar glavnog junaka usled dobijenog pisma koje otkriva postojanje brata. Pojava izgubljenog brata, dovodeći u pitanje identitet glavnog junaka, upućuje na nepoznati deo porodične prošlosti. Zamišljeni susret treba da predoči sve moguće ishode budućeg susreta braće. Drugi deo romana predstavljen je susretom izgubljenih srodnika, koji nastoje da rekonstruišu porodičnu istoriju. Neočekivanim ishodom susreta dvojice braće kafana poprima odlike antičkog pozorišta, a novopronađeni brat postaje akter klasične tragedije.
„Mi smo nekada sami sebi najveći neprijatelji, rekao je, i kada mislimo da radimo za sebe, u svoju korist, mi najviše radimo protiv sebe, i umesto da sebe učvršćujemo, mi sebe potkopavamo, te naši temelji, umesto da budu jači, postaju sve slabiji i na kraju se urušavamo u sebe kao da nas nikada nije bilo.“
